Divno vreme u Beogradu. Zima. Sneg. Sunčano. Pre neki dan padale su pahulje kao krpe. Uhvatile se za ručice, po milion njih zajedno. Hvatale se u kolo usput od oblaka do krošnji drveća. Jedna je pala i na tvoj nos, a ti si se smejala.
Mlatim tako po netu i listam vip postove, kad ono tamo, raspisali se kao neki cyber monasi. Pa im lepo. Komentarišu. Za neke sam mislio da su nestali sa neta, da imaju važnija posla ili su se uozbiljili. Kad ono ispod ćebeta vire nosići i trepću okicama dobro poznati blogeraši. I to registrovani odavno i napisali tonu postova. Ja sam izgleda bio odsutan i nisam ispratio razvoj u tom pravcu. Al ovo nije bilo uopšte ono što sam hteo da napišem i nije tema ovog posta. Verovali ili ne.
kao neki zec
oprezno koračam
na prstima proveravam podlogu
više puta
osvrćem se
držim ravnotežu
njuškam i osluškujem
izdržavam
jer ne želim nikoga da povredim
verovali ili ne
a mogao bih
da pustim kandže kao tigar
kao lav
da arlauknem
da ti se zaledi krv u žilama
da ti pokažem zube da posediš
da te polomim kao srnu
za doručak
za užinu
heee
verovali ili ne
tolku snagu imam ja
ali je kontrolišem
i ponekad se pitam ko me je to disciplinovao
i onda se pogledam u ogledalo
verovali ili ne
heee
«Od sad pa za 20 godina bićete više razočarani stvarima koje niste uradili nego onima koje ste uradili. Stoga odbacite konopce kojima ste vezani za obalu. Isplovite iz sigurne luke.