možda ne vidimo očito,
možda preskačemo telefonske brojeve u imeniku,
možda zaboravljamo rođendane,
možda ne vidimo izlazak sunca,
možda ne gledamo ljude u oči,
možda ne vidimo oko sebe,
možda ne čujemo tišinu,
ovo je moja jednostavno obična misao o vama,
zbog vas,
možda sam nešto propustila,
ili mi možda jednostavno nedostajete…
možda jednostavno...nismo…
ipak, možda ima nade...da budemo…
ma nisam nikog mislila optuživati i sama jurcam po vremenu brže od brzine svjetlosti, nego...eto..ljudski ono...falite mi,...fali mi ta neka energija koja se razmjenjivala na ovom i blogoyevskom mjestu...(mogu malo ja biti njanjava nekada :-)....djevuške...pozdrav…
Nešto se dešava očito na malo širem planu, možda će izgledati šašavo ali mi je stoga malo lakše. Jedno vreme sam mislio da sam samo ja problem. Mada, kod mene je život počeo da dobija oblike turbolencije pa nikako da se pokupim. Svratim pročitam ali nemam prave reči da išta kažem,
ал сам штура
Гули ако ће ти бити лакше у сличној сам агонији,
па ми дође најприродније да ћутим, кад ништа паметно немам да кажем, а да није чиста поза!
Komentara (10)
RSS Smanji / Povećajtu sam koliko mi vreme dozvoljava, obaveze i ponekad odmor od ekrana zamenim rekom…
jelenaartpoezija
а можда смо ми и сувише своји да би делили бриге, бриге, бриге…
drvo
nurlisoul
drvo
gulanfer
nurlisoul
gulanfer
онда је све ок
drvo
Гули ако ће ти бити лакше у сличној сам агонији,
па ми дође најприродније да ћутим, кад ништа паметно немам да кажем, а да није чиста поза!
drvo
nurlisoul
Samo registrovani korisnici mogu da ostave komentar. Prijavi se ili se Registruj